Bilo koji brod može sadržavati različite količine opasnih materijala koje je potrebno pravilno identificirati, ukloniti i zbrinuti. Obično se zbog nedostatka odgovarajućih objekata za prihvat otpada i sredstava za sprječavanje životne opasnosti, obuke za radnike i suradnje vlasnika brodova u pružanju potrebne dokumentacije, brodska posada izlaže riziku od otrovanja. Vrlo često i sam brodski teret može biti otrovan. Otrovne tvari su one supstance koje uzrokuju smrt, ozljedu ili oštećenje organa, obično kemijskim reakcijama ili drugim djelovanjem na molekularnim razini, kada je organizam izložen dovoljnoj količini. U ovom radu analiziraju se one toksične tvari koje su predmet svakodnevnog korištenja brodske posade trgovačke mornarice, plinovi koji izazivaju otrovanje pri pretjeranom izlaganju te prodiranje otrova u organizam uvjetovano ubodima i ugrizima počevši od zmija, štakora, pauka, škorpiona pa sve do otrovnih morskih životinja. Zbog same činjenica da se pomorci svaki dan suočavaju s rizikom od otrovanja, potrebno je poduzeti određene mjere kako bi se reducirao taj rizik. Takve mjere prvenstveno se odnose na samu konstrukciju broda koja može osigurati prevenciju od opasnosti. No, jedna od bitnih mjera su i osobna sredstva za zaštitu pri radu kojima se ublažavaju efekti pri izlaganju toksičnim tvarima. Iako je propisano da drugi brodski časnik vodi evidenciju o brodskoj ljekarni te je zadužen za pružanje prve pomoći, zbog same činjenice da je on pojedinac kojemu to nije profesionalno zanimanje te radi same prirode poslovanja, nužno je da svi članovi posade budu prikladno educirani i osposobljeni za pružanje prve pomoći u situacijama opasnima po život. Također, neophodno je i konstantno obnavljanje stečenog znanja.