Predmet su završnog rada suvremene transportne tehnologije ro-ro brodova. Ro-ro brodovi jesu specijalizirani brodovi u koje se ukrcava i iz kojih se iskrcava teret na kotačima, i to preko rampa na boku, krmi ili na pramcu. Zbog specifičnosti prijevoza tereta na kotačima ro-ro brodovi konstrukcijski se značajno razlikuju od drugih tipova brodova. Teret se na ro-ro brod može ukrcati vlastitim pogonom ili ukrcan na prijevozno sredstvo. Može se koristiti i „truck to truck“ ili „viljuškar viljuškaru“ sustav gdje se manipulacija vrši viličarima, pa nisu potrebne brodske rampe, kao i LUF sustav gdje dva vozača grupiraju kontejnere u veće jedinice koji se slažu na posebno postolje koje se zatim specijalnom prikolicom ili tegljačem dovodi na određeno mjesto na brodu. U tim slučajevima nije potrebno vezivanje i učvršćivanje tereta na kotačima, koje je inače potrebno na ro-ro brodovima, a koje se vrši u skladu s propisima Međunarodne pomorske organizacije. Ro-ro terminali jesu terminali na kojima se prevozi ro-ro teret i koji zahtijevaju poseban prostor za pohranu. Glavno obilježje ro-ro terminala jest u tome što ro-ro terminal ne obavlja uobičajene manipulacije s teretom, nego je „samo“ svojevrsna poveznica između pomorskog i cestovnog prometa. Prednosti ro-ro tehnologije jesu brzina ukrcaja, neovisnost o obalnoj mehanizaciji, eliminiranje zakrčenosti u lukama, mogućnosti prijevoza raznih vrsta roba, neovisnost o vremenu i mogućnost obavljanja prekrcaja tijekom 24 sata, mala opasnost od financijskog neuspjeha za luke, visoka produktivnost te najsigurniji i najjeftiniji način prijevoza za specijalne terete. Nedostatci ro-ro tehnologije jesu cijena ro-ro transporta, mrtva mreža transportnih sredstava na brodu, gubitak brodskog prostora ispod kotača prikolica i drugih vozila, odnosno između prikolica i drugih vozila u ro-ro transportu, prostor koji unutrašnje rampe i dizala zauzimaju nauštrb skladišnog prostora, cijena ro-ro brodova itd.