Onečišćenju zraka, između ostaloga, pridonose emisije ispušnih plinova s brodova čiji je glavni pogonski sustav dizelski motor. Jedan od tih plinova je i ugljični dioksid (CO2), neizbježni produkt izgaranja fosilnih goriva, čije emisije utječu na globalno zatopljenje. Podatci Međunarodne pomorske organizacije pokazuju da pomorski promet ne pridonosi značajno ukupnoj svjetskoj emisiji CO2. Emisije CO2 u pomorskom prometu u razdoblju od 2007. do 2012. godine iznosile su u prosjeku 3,1% ukupne svjetske emisije CO2. U razdoblju od 2007. do 2012. godine emisije CO2 u pomorskom prometu iznosile su u prosjeku između 739 i 795 milijuna tona godišnje ako se računa prema top-down metodi, odnosno između 915 milijuna tona i 1,13 milijardi tona godišnje ako se promatraju rezultati dobiveni korištenjem bottom-up metode. Najveće emisije CO2 u pomorskom prometu uzrokuju kontejnerski brodovi, brodovi za prijevoz rasutog tereta te naftni tankeri. Ako se ne ulože dodatni napori za regulaciju i smanjenje emisije CO2, predviđa se da će do 2050 godine u pomorskom prometu doći do povećanja emisije za 50 do 250%. Time bi udio pomorskog prijevoza u emisiji stakleničkih plinova mogao doseći čak 40% ukupne svjetske emisije CO2. S obzirom na katastrofalne učinke emisija ispušnih plinova, suvremenim međunarodnim pravom regulira se zaštita i očuvanje okoliša od njegovog onečišćenja. Najvažniji je Prilog VI MARPOL konvencije i njegovo poglavlje 4 nazvano „Reguliranje energetske efikasnosti brodova” koje predstavlja prvi ikad obvezni globalni režim smanjenja stakleničkih plinova koji pokriva čitavu industriju pomorskog prijevoza.